Zlarinska regata postala nam je pomalo obavezom. Jednim djelom zato jer je blizu naše baze u Jezerima na otoku Murteru, a jednim dijelom jer smo kao i ostali jedriličari uvijek odlično ugošćeni..

Krenuli smo pomalo zbunjeni jer zbog tehničkih problema nismo mogli jedriti na našoj dragoj nam ANA-i No.2. Ispalo je na kraju da jedrimo na dobrom starom Velebitu (starkel), kako bi Dorijan (član posade) rekao; „back to the roots“!

Od onoga što smo mislili da će biti trening /regata ispalo je na kraju treće mjesto u grupi.

Na startu prvog dana jedrenja (navigacija) pokazalo se da za dobro jedrenje ipak nije dovoljno imati dobro opremljenu regatnu jedrilicu. Tako je ispalo da smo startali među prvima i dosta dugo držali poziciju. Kako je vjetar pojačavao , tako su nas i oni koji su gledali našu krmu prestigli. Međutim nama nimalo žao. Pozicija na kojoj smo se našli u cilju sa obzirom na uvjete bila je odlična.

Drugog dana jedrenja okretalo je na Jugo koje je pred kraj i pojačalo tako da se zadnji plov (štap) vozio bez spinakera. Bilo je tu svega, od čovjeka u moru do puknutih osovina (mi) pa i nasukavanja.

Mi smo taj dan odlučili malo mijenjati pozicije na brodu tako da su imali priliku kormilariti i oni koji to inače ne rade. U svakom slučaju zanimljivo J.

Nažalost ove godine broj jedrilica se skoro prepolovio u odnosu na prošlu (ima i na moru recesije).

Nasreću domaćini uvijek dobro raspoloženi! Zlarin je dobar otok!

Posada: Tomislav Banovac, Lidija Japec, Dražen Melčić, Franko Žanetić, Tomislav Petković, Dorijan Kamenarović.